MiFID II u Hrvatskoj: vodič za investicijska društva

MiFID II je paket europskih pravila koji povezuje odobrenje za rad, upravljanje društvom, razvoj proizvoda, kategorizaciju klijenata, procjene primjerenosti i prikladnosti, troškove, izvršenje naloga, evidencije i regulatorno izvještavanje. U Hrvatskoj se primjenjuje kroz Zakon o tržištu kapitala, izravno primjenjive uredbe EU-a i nadzor HANFA-e.

Prvo pitanje za svako društvo glasi: koja pravna osoba pruža koju investicijsku uslugu, kojem klijentu, za koji instrument i na temelju kojeg odobrenja. Iz tog odgovora proizlaze politike, kontrole i dokazi koje traži nadzor.

Brzi pregled: ključne činjenice o MiFID II

Zašto je ovo važno? MiFID II određuje kako investicijska društva, banke koje pružaju investicijske usluge i drugi financijski posrednici u EU-u postupaju s klijentima i tržištem. Neusklađenost donosi rizik nadzornih mjera, novčanih kazni, ograničenja poslovanja ili oduzimanja odobrenja za rad te reputacijsku štetu.

Što je MiFID II i zašto postoji?

MiFID II (Markets in Financial Instruments Directive II) je Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća koja uređuje pružanje investicijskih usluga, rad mjesta trgovanja i zaštitu ulagatelja u cijeloj Europskoj uniji.

Direktiva je donesena 15. svibnja 2014., a u punoj je primjeni od 3. siječnja 2018. U Hrvatskoj se provodi kroz Zakon o tržištu kapitala i pravilnike HANFA-e. Uz nju se izravno primjenjuju MiFIR i delegirane uredbe Europske komisije, koje propisuju tehničke detalje.

Četiri stupa MiFID II

MiFID II počiva na četiri ključna cilja:

Ključna razlika: MiFID II je direktiva, pa ga svaka država članica prenosi u nacionalno zakonodavstvo. U Hrvatskoj je to učinjeno Zakonom o tržištu kapitala. MiFIR je uredba i primjenjuje se izravno.

Od 2018. direktiva je nekoliko puta mijenjana. Direktiva (EU) 2021/338 ublažila je dio obveza radi oporavka tržišta nakon pandemije. Direktiva (EU) 2024/790 donesena je uz reviziju MiFIR-a i ukinula je dio periodičnih izvješća o izvršenju naloga. Direktiva (EU) 2024/2811 iz paketa Listing Act promijenila je pravila o plaćanju investicijskog istraživanja od 6. lipnja 2026. Zato obveze provjeravajte prema važećem pročišćenom tekstu.

MiFID II vs. MiFID I: što se promijenilo?

MiFID II je temeljita reforma koja je proširila opseg regulacije i podigla standarde zaštite ulagatelja:

Tko je obveznik MiFID II u Hrvatskoj?

Investicijska društva

Investicijsko društvo je pravna osoba koja kao redovitu djelatnost pruža jednu ili više investicijskih usluga trećim osobama ili obavlja jednu ili više investicijskih aktivnosti na profesionalnoj osnovi. Za rad treba odobrenje HANFA-e.

Kreditne institucije (banke)

Banke koje pružaju investicijske usluge, poput investicijskog savjetovanja, upravljanja portfeljem ili izvršavanja naloga, u tom dijelu primjenjuju ista pravila zaštite ulagatelja i poslovnog ponašanja kao investicijska društva. Investicijske usluge pružaju na temelju svojeg odobrenja za rad kreditne institucije i uz uvjete iz Zakona o tržištu kapitala.

Prekogranični pružatelji, vezani zastupnici i izuzeća

Društva iz drugih država EGP-a mogu u Hrvatskoj pružati usluge na temelju putovnice, izravno ili preko podružnice, uz podjelu nadležnosti između matičnog regulatora i HANFA-e. Na rezultat analize utječu i pomoćne usluge, vezani zastupnici, trgovanje za vlastiti račun i zakonska izuzeća.

Nazivanje proizvoda „platformom”, „edukacijom” ili „tehnologijom” ne isključuje regulaciju ako stvarna funkcija proizvoda ulazi u investicijsku uslugu.

HANFA: nadležno tijelo

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) nacionalno je nadležno tijelo za MiFID II. Daje odobrenja investicijskim društvima i nadzire pružanje investicijskih usluga. Kod banaka bonitetni nadzor obavlja Hrvatska narodna banka, pa regulatora i odobrenje treba provjeriti za svaku pravnu osobu.

9 investicijskih usluga pod MiFID II

MiFID II navodi devet investicijskih usluga i aktivnosti:

Novost u MiFID II: OTP (organizirana trgovinska platforma, engl. OTF) nova je kategorija mjesta trgovanja. Namijenjena je trgovanju nevlasničkim instrumentima: obveznicama, strukturiranim financijskim proizvodima, emisijskim jedinicama i izvedenicama.

Pomoćne usluge, primjerice pohrana i administriranje financijskih instrumenata za račun klijenta, ne mogu biti jedina osnova za odobrenje investicijskog društva. Pružaju se uz investicijske usluge i nadziru kao dio iste djelatnosti.

Ključne obveze: od organizacije do transparentnosti

1. Organizacijski zahtjevi i upravljanje

Upravljačko tijelo mora postaviti jasne odgovornosti i nadzirati strategiju, rizike, zaštitu klijenata i integritet tržišta. Svako investicijsko društvo treba uspostaviti:

• Jasne politike i postupke za redovito poslovanje, s vlasnikom, učestalošću kontrole i dokazima
• Upravljanje sukobima interesa: utvrditi, spriječiti i upravljati sukobima, uključujući osobne transakcije zaposlenika
• Funkciju praćenja usklađenosti: neovisnu o poslovnim funkcijama, s ovlastima i resursima primjerenima poslovanju
• Funkciju upravljanja rizicima i unutarnju reviziju: primjerene veličini i složenosti društva
• Politiku primitaka koja ne potiče prodaju suprotnu interesu klijenta
• Zaštitu imovine i novca klijenata kada ih društvo drži
• Izdvajanje poslova i nadzor dobavljača
• Evidencije o uslugama, nalozima, transakcijama i komunikacijama, u pravilu najmanje 5 godina
• Kontinuitet poslovanja i digitalnu operativnu otpornost
• Postupanje s pritužbama, nadzor prodaje i uzorkovanje dosjea klijenata
• Izvještavanje uprave o nalazima i korektivnim mjerama, najmanje jednom godišnje

Politika bez vlasnika, učestalosti kontrole, uzorka i dokaza nije pouzdana kontrola.

2. Upravljanje proizvodima (product governance)

Proizvođač financijskog instrumenta definira ciljno tržište i strategiju distribucije te redovito preispituje proizvod. Distributer mora razumjeti proizvod, odrediti vlastito ciljno tržište uzimajući u obzir informacije proizvođača i pratiti stvarnu prodaju. Za svaki proizvod društvo treba:

• Definirati ciljno tržište: profil ulagatelja kojemu je proizvod namijenjen i skupinu kojoj nije (negativno ciljno tržište)
• Provesti analizu scenarija: kako se proizvod ponaša u različitim tržišnim uvjetima (obveza proizvođača)
• Uskladiti strategiju distribucije: kanal prodaje mora odgovarati složenosti i riziku proizvoda
• Redovito preispitivati proizvod: periodično i nakon događaja koji mijenjaju njegov rizik

Kontrolni sustav treba moći pokazati:

• za koje potrebe, ciljeve i vrstu klijenta je proizvod namijenjen;
• kojoj skupini nije namijenjen;
• odgovara li distribucijski kanal složenosti i riziku;
• koliko prodaje odlazi izvan pozitivnog ciljnog tržišta;
• zašto je takva prodaja opravdana; i
• koje su pritužbe, gubici ili tržišni događaji potaknuli preispitivanje.

Preferencije održivosti dio su procesa kada su relevantne. Ne smiju se pretvoriti u unaprijed označen marketinški odgovor ili tvrdnju koju ne podržavaju podaci o proizvodu.

3. Transparentnost trgovanja

Transparentnost prije trgovanja:

• Mjesta trgovanja objavljuju trenutačne cijene ponude i potražnje te dubinu trgovinskog interesa, kontinuirano tijekom radnog vremena, uz propisana izuzeća

Transparentnost nakon trgovanja:

• Cijena, količina i vrijeme izvršenih transakcija objavljuju se što bliže stvarnom vremenu, uz dopuštenu odgodu u propisanim slučajevima
• Investicijska društva transakcije sklopljene izvan mjesta trgovanja objavljuju preko odobrenog sustava objavljivanja (APA)

Izvještavanje o transakcijama:

• Prijava obuhvaćenih transakcija nadležnom tijelu najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana (T+1), u sadržaju i formatu iz RTS 22 (Delegirana uredba (EU) 2017/590); opseg i iznimke opisani su u odjeljku o MiFIR-u

4. Naknade i poticaji

Poticaj treće strane (provizija, naknada ili nenovčana korist) dopušten je samo pod propisanim uvjetima: mora povećavati kvalitetu usluge klijentu, ne smije ugroziti obvezu djelovanja u najboljem interesu klijenta i mora biti objavljen klijentu.

Plaćanje istraživanja: od 2018. društva su istraživanje trećih strana morala plaćati odvojeno od izvršenja naloga, iz vlastitih sredstava ili s posebnog računa za istraživanje. Izmjene iz 2021. uvele su iznimku za istraživanje o izdavateljima tržišne kapitalizacije do 1 milijarde EUR. Direktiva (EU) 2024/2811 od 6. lipnja 2026. dopušta zajedničko plaćanje istraživanja i izvršenja neovisno o veličini izdavatelja. Društvo koje odabere zajedničko plaćanje mora o tome obavijestiti klijente, imati politiku o istraživanju i jednom godišnje procijeniti kvalitetu, upotrebljivost i vrijednost istraživanja koje koristi.

5. Troškovi i informacije klijentu

Informacije klijentu moraju biti poštene, jasne i ne smiju dovoditi u zabludu. Prije pružanja usluge društvo mora pravodobno objasniti sebe i uslugu, instrument i rizike, mjesta izvršenja, zaštitu imovine te sve troškove i povezane naknade.

Objava troškova u pravilu objedinjuje trošak usluge i trošak proizvoda, prikazuje kumulativni učinak troškova na prinos i naknadno se ažurira (ex post) kada su ispunjeni uvjeti, najčešće jednom godišnje. Iznos iz cjenika nije dovoljan ako izostavlja trošak proizvoda ili učinak troškova tijekom vremena.

Zaštita ulagatelja i klasifikacija klijenata

Tri kategorije klijenata

MiFID II zahtijeva razvrstavanje svakog klijenta prema razini stručnosti i potrebne zaštite. Kategorija određuje razinu zaštite, a klijent pod propisanim uvjetima može tražiti promjenu kategorije.

Mali ulagatelj može tražiti tretman profesionalnog ulagatelja ako ispunjava najmanje dva od tri kriterija: u prethodna četiri tromjesečja obavljao je prosječno 10 značajnih transakcija po tromjesečju na relevantnom tržištu, vrijednost njegova portfelja financijskih instrumenata i depozita prelazi 500.000 EUR ili je najmanje godinu dana radio u financijskom sektoru na poslovima koji traže znanje o predviđenim transakcijama ili uslugama. Društvo ga mora pisano upozoriti koju zaštitu gubi.

Dosje klijenta treba sadržavati početnu kategorizaciju, obavijest klijentu, dokaz ispunjenja uvjeta za promjenu kategorije i periodičnu provjeru podataka. Prodajni sustav treba automatski primijeniti odgovarajuće objave i kontrole prema kategoriji.

Procjena primjerenosti i prikladnosti

Hrvatska terminologija razlikuje dva testa koja se često zamijene. Primjerenost odgovara engleskom pojmu suitability, a prikladnost pojmu appropriateness.

Procjena primjerenosti provodi se kod investicijskog savjetovanja i upravljanja portfeljem. Društvo prikuplja podatke o:

• znanju i iskustvu klijenta;
• financijskoj situaciji, uključujući sposobnost podnošenja gubitaka;
• investicijskim ciljevima i toleranciji rizika; te
• preferencijama održivosti.

Preporuka ili odluka mora biti primjerena klijentu, a kod savjetovanja malom ulagatelju daje se propisana izjava o primjerenosti. Generički profil „umjeren” nije dovoljan bez povezivanja podataka o klijentu, svojstava proizvoda i razloga preporuke.

Procjena prikladnosti provodi se kod drugih usluga bez savjetovanja. Društvo procjenjuje ima li klijent znanje i iskustvo potrebno za razumijevanje rizika konkretnog proizvoda ili usluge. Ako podaci nisu dostatni ili proizvod nije prikladan, klijent dobiva propisano upozorenje.

MiFID upitnik u praksi

Podaci za obje procjene u praksi se prikupljaju MiFID upitnikom, koji klijent ispunjava prije savjetovanja, upravljanja portfeljem ili drugih usluga za koje se procjenjuje prikladnost. Upitnik za primjerenost širi je jer uključuje financijsku situaciju, sposobnost podnošenja gubitaka, ciljeve i preferencije održivosti. Za prikladnost je dovoljan dio o znanju i iskustvu.

Društvo mora poduzeti razumne korake kako bi podaci bili pouzdani: ne smije se nekritički oslanjati na samoprocjenu klijenta, treba provjeriti proturječne odgovore i redovito ažurirati podatke. Ako klijent ne dostavi podatke potrebne za procjenu primjerenosti, društvo mu ne smije dati preporuku ni upravljati njegovim portfeljem. Kod procjene prikladnosti bez dostatnih podataka klijent dobiva upozorenje da društvo ne može utvrditi je li usluga ili proizvod prikladan za njega.

Samo izvršenje (execution-only)

Iznimka od procjene prikladnosti može se koristiti samo kada su ispunjeni svi uvjeti: usluga se odnosi na nesložene instrumente, pruža se na inicijativu klijenta, klijent je jasno upozoren da se prikladnost ne procjenjuje, a društvo upravlja sukobima interesa. Digitalan proces sam po sebi ne ispunjava te uvjete.

Najbolje izvršenje naloga (best execution)

Društvo mora poduzeti sve dostatne korake za postizanje najboljeg mogućeg ishoda za klijenta, uzimajući u obzir cijenu, troškove, brzinu, vjerojatnost izvršenja i namire, veličinu, prirodu naloga i druge relevantne čimbenike. Za malog ulagatelja najbolji ishod određuje se prema ukupnoj vrijednosti: cijeni financijskog instrumenta i troškovima povezanima s izvršenjem, uključujući sve troškove izravno povezane s izvršenjem naloga.

Investicijsko društvo mora:

• imati politiku izvršavanja naloga s mjestima izvršenja i logikom njihova odabira te za nju dobiti prethodnu suglasnost klijenta;
• pratiti učinkovitost aranžmana i otkloniti uočene slabosti;
• preispitati politiku i aranžmane najmanje jednom godišnje i nakon svake bitne promjene; te
• na zahtjev klijenta ili nadležnog tijela dokazati da je nalog izvršen u skladu s politikom.

Obveza godišnje objave pet najvažnijih mjesta izvršenja (izvješće RTS 28) ukinuta je izmjenama iz 2024. (Direktiva (EU) 2024/790). Politika izvršenja, praćenje kvalitete i dokazivanje ishoda ostaju obvezni.

Posebna uputa klijenta ograničava primjenu politike samo u dijelu na koji se uputa odnosi i ne oslobađa društvo odgovornosti za ostatak naloga. Dokaz najboljeg izvršenja čine podaci o nalogu, dostupnim mjestima izvršenja, troškovima i vremenu.

MiFIR: propratna uredba koja se izravno primjenjuje

Uredba (EU) 600/2014 (MiFIR, Markets in Financial Instruments Regulation) izravno se primjenjuje u svim državama članicama, bez prenošenja u nacionalno zakonodavstvo. Znatno je izmijenjena Uredbom (EU) 2024/791.

MiFIR uređuje:

• Transparentnost prije i nakon trgovanja za vlasničke i nevlasničke instrumente
• Izvještavanje o transakcijama nadležnim tijelima (članak 26.)
• Obvezu trgovanja dionicama i određenim izvedenicama na mjestima trgovanja
• Intervenciju na proizvode: ovlasti ESMA-e, EBA-e i nacionalnih tijela da ograniče ili zabrane stavljanje proizvoda na tržište
• Konsolidirani prikaz podataka o trgovanju (consolidated tape), uveden izmjenama iz 2024.
• Pružanje usluga iz trećih zemalja: uvjete pod kojima društva izvan EU-a mogu raditi s klijentima u EU-u
• Obveze sustavnih internalizatora: pravila za društva koja naloge klijenata izvršavaju vlastitim kapitalom izvan mjesta trgovanja

Ograničenja pozicija u robnim izvedenicama uređena su samom direktivom (članak 57. MiFID II).

Praktično: MiFID II u Hrvatskoj djeluje kroz Zakon o tržištu kapitala, a MiFIR i delegirane uredbe (RTS) primjenjuju se izravno. Investicijska društva moraju poštivati oboje.

Izvještavanje o transakcijama: utvrdite instrument i obvezu

Članak 26. MiFIR-a zahtijeva da investicijsko društvo nadležnom tijelu prijavi potpune i točne podatke o obuhvaćenoj transakciji najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana. Opseg uključuje transakcije financijskim instrumentima uvrštenima za trgovanje ili kojima se trguje na mjestu trgovanja te povezane kategorije koje članak izričito navodi, primjerice instrumente čija je temeljna imovina takav instrument.

Nije svaka poslovna promjena ni svaki instrument automatski transakcija koja se prijavljuje. Sustav treba zasebno odrediti:

• je li instrument u regulatornom opsegu;
• je li događaj transakcija prema pravilima;
• koja strana ima obvezu prijave;
• jesu li identifikatori osobe, subjekta, instrumenta i donositelja odluke valjani; i
• je li prijava prihvaćena ili odbijena.

Prijava prema RTS 22 ima 65 podatkovnih polja: identifikaciju klijenta i donositelja odluke, instrument, cijenu, količinu te mjesto i vrijeme izvršenja. Pravne osobe identificiraju se LEI oznakom, a fizičke osobe nacionalnim identifikatorom koji RTS 22 propisuje prema državljanstvu (za hrvatske državljane OIB).

Delegiranje prijave odobrenom mehanizmu izvješćivanja (ARM) ne uklanja odgovornost društva za potpunost i točnost prijave ni potrebu za kontrolom odbijenih zapisa.

Evidencije i snimanje komunikacija

Društvo čuva evidencije potrebne da regulator provjeri usklađenost i zaštitu klijenata. Opće pravilo je čuvanje najmanje 5 godina, a na zahtjev nadležnog tijela do 7 godina.

Posebna obveza snimanja obuhvaća telefonske razgovore i elektroničku komunikaciju povezanu s transakcijama za vlastiti račun te s uslugama zaprimanja, prijenosa i izvršavanja naloga. Uključuje i komunikaciju kojoj je cilj dovesti do transakcije, čak i kada do transakcije na kraju ne dođe. Snimke se čuvaju pet godina, a na zahtjev nadležnog tijela do sedam godina. Klijent mora unaprijed znati da se razgovori i komunikacija snimaju.

Za pojedine vrste evidencija rok određuje odgovarajuća odredba. Jedan rok za sve dokumente može dovesti i do manjka dokaza i do prekomjernog čuvanja osobnih podataka.

Privatni ili neodobreni komunikacijski kanali, primjerice osobni mobitel ili aplikacije za dopisivanje, stvaraju dokaznu prazninu. Kontrola treba spriječiti njihovu uporabu, nadzirati iznimke i osigurati da su snimke dostupne klijentu i regulatoru.

Kazne i sankcije HANFA-e

Što HANFA provjerava

HANFA može provjeravati odobrenje, organizaciju, prodajne prakse, upravljanje proizvodima, procjene primjerenosti i prikladnosti, troškove, izvršenje naloga, evidencije i izvještavanje. U 2026. objavila je i ESMA-inu izjavu o rezultatima zajedničke nadzorne aktivnosti o primjeni MiFID II zahtjeva o održivosti kod investicijskih društava.

Novčane kazne

Članak 70. MiFID II određuje gornje granice kazni koje države članice moraju najmanje omogućiti za povrede navedene u direktivi:

Za hrvatske obveznike mjerodavne su prekršajne odredbe Zakona o tržištu kapitala, koje raspon kazne vežu uz konkretnu povredu i razlikuju pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi. Visina mjere ili kazne ovisi o povrijeđenoj odredbi, težini i trajanju povrede, ostvarenoj koristi, suradnji i ponavljanju. Zato se MiFID ne može pouzdano sažeti jednim iznosom „kazne za MiFID”.

Upravne mjere

Tipične povrede

• Pružanje investicijskih usluga bez odobrenja HANFA-e
• Kršenje pravila zaštite ulagatelja, primjerice neprovedene ili nedokumentirane procjene primjerenosti i prikladnosti
• Neprovođenje politike najboljeg izvršenja
• Nepravodobno ili netočno izvještavanje o transakcijama
• Nepoštivanje pravila o upravljanju proizvodima
• Manipulacija tržištem i trgovanje na temelju povlaštenih informacija (prema MAR-u)

6 koraka za usklađivanje s MiFID II

Korak 1: Analiza postojećeg stanja

• Pregledajte postojeće politike, postupke i sustave
• Mapirajte svaku funkciju proizvoda na investicijsku ili pomoćnu uslugu, pravnu osobu, državu pružanja i odobrenje
• Na uzorku klijenata rekonstruirajte put od kategorizacije, informacija i procjene do odluke, troškova, naloga, izvršenja, izvještaja i pritužbe te zabilježite gdje se kontrole mogu ručno zaobići
• Usporedite ciljno tržište sa stvarnim portfeljem klijenata i prodajom izvan cilja
• Uzorkom povežite nalog s mjestom izvršenja, potvrdom, izvještajem klijentu i regulatornom prijavom te istražite odbijene i zakašnjele zapise
• Procijenite potrebne resurse (ljudi, sustavi, proračun) i odredite redoslijed rada prema razini rizika

Korak 2: Imenovanje ključnih funkcija

Korak 3: Izrada dokumentacije

Ključni dokumenti koje svako investicijsko društvo mora imati:

• Politika upravljanja sukobima interesa
• Politika izvršavanja naloga (best execution)
• Postupci kategorizacije klijenata
• Postupci procjene primjerenosti i prikladnosti, uključujući MiFID upitnik
• Politika upravljanja proizvodima (product governance)
• Politika poticaja i primitaka
• Politika plaćanja istraživanja, ako društvo koristi istraživanje trećih strana
• Postupci zaprimanja, prijenosa i izvršavanja naloga
• Plan kontinuiteta poslovanja

Korak 4: Uspostava IT sustava

• Sustav izvještavanja o transakcijama: prijava obuhvaćenih transakcija u roku T+1, uz kontrolu odbijenih zapisa
• Sustav za snimanje komunikacija: telefonski razgovori, e-pošta i aplikacije za dopisivanje (čuvanje 5 godina, do 7 na zahtjev HANFA-e)
• Praćenje naloga: sustav upravljanja nalozima s potpunim revizijskim tragom
• Klijentska dokumentacija: digitalni zapis MiFID upitnika, procjena i izjava o primjerenosti

Korak 5: Edukacija zaposlenika

• Početna edukacija o MiFID II za sve zaposlenike koji rade s klijentima ili nalozima
• Posebna edukacija za investicijske savjetnike i trgovce, uključujući zahtjeve znanja i stručnosti iz ESMA smjernica
• Godišnja obnova znanja s provjerom
• Evidencija svih provedenih edukacija

Zaposlenici koji rade s klijentima u pravilu trebaju i edukaciju o sprječavanju pranja novca, a IT i operativni timovi DORA edukaciju.

Korak 6: Kontinuirano praćenje

• Tromjesečni pregledi usklađenosti i trendova iznimaka
• Godišnje izvješće funkcije usklađenosti upravi društva
• Praćenje ESMA smjernica, pitanja i odgovora (Q&A) te obavijesti HANFA-e
• Redovite unutarnje revizije MiFID II procesa
• Upravljačke informacije s trendovima, uzrocima i korektivnim mjerama; kritične iznimke imaju vlasnika i rok

Praktična napomena: MiFID II usklađenost je trajan proces. Pravila, proizvodi, ESMA smjernice i nadzorna očekivanja se mijenjaju, pa politike, kontrole i edukacije treba redovito ažurirati.

Trebate pomoć s MiFID II usklađivanjem? Radimo analizu postojećeg stanja, izradu politika i postupaka, provjeru dosjea klijenata i pripremu za HANFA nadzor. Pogledajte našu uslugu financijske usklađenosti.

Veza s GDPR-om, DORA-om, AML pravilima i MAR-om

MiFID procesi dijele podatke i kontrole s drugim propisima. Zajednički podaci mogu se ponovno koristiti, ali pravna svrha, pristup i rok čuvanja moraju ostati jasni za svaki propis.

MiFID II i GDPR

MiFID II traži prikupljanje opsežnih osobnih podataka klijenata: MiFID upitnik, identifikaciju, izvještavanje o transakcijama i snimke razgovora. To se preklapa s GDPR-om:

• Pravni temelj za obradu najčešće je pravna obveza (članak 6. stavak 1. točka (c) GDPR-a)
• Prava ispitanika vrijede uz ograničenja koja proizlaze iz regulatornih obveza čuvanja
• Rok čuvanja: MiFID II propisuje najmanje 5 godina, a GDPR traži da se podaci ne čuvaju dulje od potrebnog (načelo ograničenja pohrane)

Za obradu podataka klijenata i usklađivanje rokova čuvanja pogledajte našu uslugu zaštite podataka.

MiFID II i DORA

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti (DORA) primjenjuje se od 17. siječnja 2025. i postavlja dodatne zahtjeve investicijskim društvima:

• Upravljanje IKT rizicima: sveobuhvatan okvir za informacijsku sigurnost i otpornost
• Testiranje digitalne operativne otpornosti: uključujući napredno testiranje (TLPT) za subjekte koje odredi nadležno tijelo
• Upravljanje rizikom IKT trećih strana: ugovori, registar informacija i nadzor dobavljača
• Prijava velikih IKT incidenata nadležnom tijelu, za investicijska društva HANFA-i

Više o DORA uredbi pročitajte u našem DORA vodiču.

MiFID II i AML pravila

Investicijska društva obveznici su Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Moraju provoditi dubinsku analizu klijenta, utvrditi stvarnog vlasnika, procijeniti rizik klijenta i prijaviti sumnjive transakcije Uredu za sprječavanje pranja novca. Uredba (EU) 2024/1624 (AMLR) u najvećem se dijelu primjenjuje od 10. srpnja 2027. i veći dio pravila izravno ujednačuje na razini EU-a. Detalje donosi naš vodič za sprječavanje pranja novca.

MiFID II i MAR (Uredba o zlouporabi tržišta)

Uredba (EU) 596/2014 dopunjuje MiFID II u području:

• Zabrane trgovanja na temelju povlaštenih informacija i njihova nezakonitog objavljivanja
• Zabrane manipulacije tržištem: primjerice spoofing, layering i fiktivne transakcije (wash trading)
• Objave povlaštenih informacija: izdavatelji ih objavljuju bez odgode
• Prijave sumnjivih naloga i transakcija (STOR): društva koja zaprimaju ili izvršavaju naloge moraju imati sustave za otkrivanje sumnjivih naloga i prijavu HANFA-i

Česta pitanja o MiFID II

Na koga se odnosi MiFID II?+

MiFID II vrijedi za investicijska društva, kreditne institucije koje pružaju investicijske usluge i tržišne operatere u EU-u. Uređuje zaštitu ulagatelja, izvještavanje i poslovno ponašanje. Provjerite obveze svojeg društva.

Koje su glavne obveze po MiFID II?+

Glavne obveze uključuju kategorizaciju klijenata, procjenu primjerenosti i prikladnosti, upravljanje proizvodima, objavu troškova, najbolje izvršenje naloga, snimanje komunikacija i izvještavanje o transakcijama. Sve traže urednu dokumentaciju i nadzor, a propusti vode do nadzornih mjera.

Tko nadzire MiFID II u Hrvatskoj?+

Nadzor provodi HANFA, a kod kreditnih institucija bonitetni nadzor obavlja HNB. Nadziru se poslovno ponašanje, izvještavanje i zaštita ulagatelja. Usklađenost se dokazuje dokumentacijom, uzorcima dosjea i zapisima kontrola.

Što je razlika između MiFID II i MiFIR?+

MiFID II je direktiva koju svaka država članica prenosi u nacionalno zakonodavstvo (u Hrvatskoj: Zakon o tržištu kapitala). MiFIR je uredba koja se izravno primjenjuje bez prenošenja. Zajedno čine regulatorni okvir za financijska tržišta.

Trebam li odobrenje HANFA-e za pružanje investicijskih usluga?+

Da. Hrvatsko investicijsko društvo za pružanje bilo koje od devet investicijskih usluga i aktivnosti treba odobrenje HANFA-e. Kreditne institucije investicijske usluge pružaju na temelju svojeg odobrenja za rad, a društva iz drugih država EGP-a mogu djelovati na temelju putovnice, izravno ili preko podružnice. Pojedine djelatnosti obuhvaćene su zakonskim izuzećima, što treba provjeriti za svaki slučaj.

Jesu li primjerenost i prikladnost isto?+

Ne. Procjena primjerenosti provodi se kod investicijskog savjetovanja i upravljanja portfeljem te uključuje znanje, iskustvo, financijsku situaciju i ciljeve klijenta. Procjena prikladnosti provodi se kod drugih usluga i ispituje ima li klijent znanje i iskustvo za razumijevanje rizika proizvoda.

Što je MiFID upitnik i moram li ga ispuniti?+

MiFID upitnik je obrazac kojim banka ili investicijsko društvo prikuplja podatke za procjenu primjerenosti ili prikladnosti. Klijent ga nije dužan ispuniti, ali bez potrebnih podataka društvo ne smije dati investicijski savjet ni upravljati portfeljem. Kod drugih usluga klijent tada dobiva upozorenje da se prikladnost ne može procijeniti.

Koliko dugo moram čuvati dokumentaciju?+

U pravilu najmanje 5 godina za naloge, transakcije, komunikaciju s klijentima te procjene primjerenosti i prikladnosti. Snimke razgovora i elektroničke komunikacije čuvaju se 5 godina, a HANFA može zahtijevati čuvanje do 7 godina. Za pojedine evidencije rok propisuje posebna odredba.

Što je izvještavanje o transakcijama i prijavljuje li se svaka transakcija?+

To je obveza da se nadležnom tijelu do kraja sljedećeg radnog dana (T+1) prijave obuhvaćene transakcije financijskim instrumentima. Prijava prema RTS 22 ima 65 podatkovnih polja, uključujući identifikaciju klijenta, instrument, cijenu, količinu i vrijeme izvršenja. Članak 26. MiFIR-a određuje koji su instrumenti i transakcije obuhvaćeni, pa svaki događaj mora proći dokumentiranu provjeru opsega.

Smije li klijent koristiti execution-only za složen proizvod?+

Ne. Iznimka „samo izvršenje” vrijedi samo za nesložene instrumente i uz kumulativno ispunjene uvjete. Činjenica da je klijent sam unio nalog u aplikaciji ne zamjenjuje procjenu prikladnosti.

Je li godišnji pregled politike izvršenja dovoljan?+

Ne. Politika se preispituje najmanje jednom godišnje, ali društvo mora i kontinuirano pratiti učinkovitost aranžmana te moći dokazati ishod na razini naloga i mjesta izvršenja.

Može li investicijski savjetnik primati proviziju?+

Kod neovisnog savjetovanja i upravljanja portfeljem provizije od trećih strana su zabranjene, osim manjih nenovčanih koristi. Kod savjetovanja koje nije neovisno provizija je dopuštena, ali društvo je mora u potpunosti objaviti klijentu i dokazati da poboljšava kvalitetu usluge.

Koje su najčešće pogreške pri usklađivanju?+

• Formalno ispunjavanje zahtjeva bez stvarne primjene u praksi
• Nedokumentirana procjena primjerenosti za pojedinu preporuku
• Nedovoljno dokumentirana komunikacija s klijentima
• Neažurirana politika izvršavanja naloga
• Zanemarivanje ESMA smjernica i dokumenata pitanja i odgovora (Q&A)

Zaključak

MiFID II gradi povjerenje ulagatelja i osigurava poštene tržišne uvjete. Za hrvatska investicijska društva i banke ključno je:

1. Razumjeti puni opseg MiFID II i MiFIR obveza, uključujući nova pravila o plaćanju istraživanja i izvještavanju o izvršenju naloga
2. Uspostaviti pouzdane politike, postupke i IT sustave
3. Educirati zaposlenike redovito
4. Pratiti ESMA smjernice i obavijesti HANFA-e
5. Dokumentirati sve, od MiFID upitnika do prijave transakcija

Najkorisniji početni test je cjeloviti uzorak stvarne transakcije: od kategorizacije klijenta i procjene do izvršenja, izvještaja klijentu i regulatorne prijave.

Trebate stručnu podršku? Vision Compliance savjetuje investicijska društva i banke u MiFID II usklađivanju, od analize postojećeg stanja i izrade politika do pripreme za HANFA nadzor. Pogledajte uslugu financijske usklađenosti i regulatorno savjetovanje ili zakažite besplatnu konzultaciju.

Povezani članci

• DORA uredba: vodič za digitalnu otpornost: IKT obveze investicijskih društava prema DORA-i
• Što je AML? Sprječavanje pranja novca u Hrvatskoj: povezani regulatorni okvir za financijski sektor
• NIS2 i DORA za financijski sektor: razlike i preklapanja dvaju okvira
• GDPR usklađenost za tvrtke u Hrvatskoj: obveze zaštite podataka za financijske institucije

Izvori i pregled

Pregledano 8. kolovoza 2026. prema sljedećim primarnim i službenim izvorima:

• Direktiva 2014/65/EU: pročišćeni tekst MiFID II od 6. lipnja 2026.
• Uredba (EU) 600/2014: pročišćeni tekst MiFIR-a
• Zakon o tržištu kapitala, NN 65/2018
• HANFA: regulativa za investicijska društva
• ESMA: članak 27. MiFID II o izvršenju naloga pod najpovoljnijim uvjetima
• HANFA: rezultati nadzorne aktivnosti o MiFID II zahtjevima održivosti

Ovaj vodič daje opće informacije prema stanju na datum pregleda i nije pravno mišljenje, preporuka ulaganja ni procjena pojedine dozvole ili transakcije.