Videonadzor i zakon: kuća, zgrada, radno mjesto i kazne

U Hrvatskoj ne postoji poseban zakon o videonadzoru. Pravila su u Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) i u člancima 25. do 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Za kamere na radnom mjestu vrijedi i članak 43. Zakona o zaštiti na radu.

Za postavljanje kamere ne treba dozvola Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP). Treba poštovati pravila o tome što kamera smije snimati, kako se označava i koliko se dugo čuvaju snimke. Pravila ovise o mjestu: obiteljska kuća, stambena zgrada, radno mjesto ili javna površina.

Ukratko

• Kamera smije snimati samo vaš posjed. Ulica, nogostup i susjedovo dvorište to nisu.
• Javnu površinu smiju snimati samo tijela javne vlasti i pravne osobe s javnim ovlastima, kad im to dopušta zakon.
• Oznaka mora biti vidljiva prije nego što osoba uđe u kadar kamere.
• Snimke se čuvaju najdulje šest mjeseci. U pravilu ih treba brisati mnogo ranije.
• U stambenoj zgradi treba suglasnost suvlasnika koji imaju najmanje dvije trećine suvlasničkih dijelova.
• Na radnom mjestu kamere ne smiju biti u prostorijama za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje. Radnici moraju biti pisano obaviješteni.
• Svaki pristup snimkama mora ostati zabilježen u automatskom zapisu.

Koji propisi uređuju videonadzor

Zakon o provedbi nije mijenjan od donošenja 2018. godine. Kako se pravila primjenjuju u praksi, objašnjavaju Smjernice 3/2019 Europskog odbora za zaštitu podataka. AZOP se na njih poziva u svojim preporukama.

Videonadzor obiteljske kuće

Kameru na svoju kuću smijete postaviti bez ičije dozvole. Smije snimati samo ono što je vaše: ulaz u kuću, dvorište, garažu i prilaz unutar ograde.

Kamera koja snima samo vaš posjed u pravilu je obuhvaćena kućnom iznimkom. GDPR se tada ne primjenjuje jer je riječ o isključivo osobnoj ili kućnoj aktivnosti. Iznimka prestaje čim kamera zahvati ulicu, nogostup ili susjedov posjed. To je 2014. godine potvrdio Sud Europske unije u predmetu Ryneš. Iznimka ne vrijedi ni kad snimke objavite na internetu.

AZOP je jasan: snimanje tuđeg posjeda i javne površine nije dopušteno. Jedina dopuštena svrha je zaštita ljudi i imovine. Kamera postavljena iz znatiželje ili radi praćenja susjeda je nezakonita.

Kako postaviti kameru na kuću:

• Usmjerite kameru tako da kadar završava na granici vašeg posjeda.
• Dio slike koji zahvaća ulicu ili susjedovo dvorište zacrnite u postavkama kamere. Većina kamera to omogućuje.
• Isključite okretanje i praćenje pokreta ako kamera tada izlazi izvan vašeg posjeda.
• Isključite mikrofon.
• Postavite automatsko brisanje snimki nakon nekoliko dana.
• Snimke ne objavljujte na društvenim mrežama. Snimku kaznenog djela predajte policiji.

Gdje to piše: članak 2. stavak 2. točka (c) GDPR-a, članak 26. Zakona o provedbi, presuda Suda EU C-212/13.

Susjed snima moje dvorište: što učiniti

Susjed nema pravni temelj za snimanje vašeg dvorišta. AZOP preporučuje ovaj redoslijed:

1. Razgovarajte sa susjedom. Zamolite ga da promijeni kut kamere i da vam pokaže snimku. Tako ćete vidjeti što kamera zahvaća.
2. Tražite zacrnjivanje. Ako se kamera ne može postaviti bez zahvaćanja vašeg posjeda, taj dio slike mora se zacrniti.
3. Podnesite zahtjev AZOP-u. Ako susjed nastavi snimati, podnesite zahtjev za utvrđivanje povrede prava. Pošaljite ga poštom na adresu Ulica Metela Ožegovića 16, 10000 Zagreb ili ispunite obrazac na mrežnim stranicama AZOP-a. Navedite ime, prezime, OIB i adresu. Priložite fotografije kamere, izvadak iz zemljišnih knjiga i dosadašnju prepisku sa susjedom.
4. Prijavite policiji ako kamera snima unutrašnjost stana ili kuće. Neovlašteno snimanje osobe u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda kazneno je djelo. Propisana kazna je zatvor do jedne godine. Postupak se vodi na prijedlog snimane osobe.

AZOP može naložiti premještanje kamere ili zacrnjivanje dijela slike i izreći upravnu novčanu kaznu. Naknadu štete možete tražiti pred sudom.

Gdje to piše: članak 26. Zakona o provedbi, članak 144. Kaznenog zakona, članak 82. GDPR-a.

Snimanje javne površine

Ulicu, nogostup, parkiralište ili trg smiju snimati samo:

• tijela javne vlasti,
• pravne osobe s javnim ovlastima,
• pravne osobe koje obavljaju javnu službu.

I oni to smiju samo kad je propisano zakonom i kad je nužno za njihove poslove ili za zaštitu života, zdravlja i imovine.

Građani i tvrtke javnu površinu ne smiju snimati. AZOP navodi primjer: vlasnik kuće ne smije snimati nogostup kako bi otkrio tko mu baca smeće u dvorište.

Videonadzor tvrtke smije obuhvatiti vanjsku površinu njezina objekta. Kameru treba usmjeriti tako da ne snima ulicu i prolaznike.

Sustavno praćenje javno dostupnih mjesta u velikom opsegu traži procjenu učinka na zaštitu podataka prije uvođenja. Takvo praćenje nalazi se na AZOP-ovu popisu obrada za koje je procjena obvezna.

Gdje to piše: članak 32. Zakona o provedbi, članak 35. stavak 3. točka (c) GDPR-a.

Videonadzor u stambenoj zgradi

Za videonadzor u stambenoj ili poslovno-stambenoj zgradi treba suglasnost suvlasnika koji imaju najmanje dvije trećine suvlasničkih dijelova. Suglasnost se računa prema veličini suvlasničkih dijelova. Veći stan u pravilu nosi veći dio.

Kamere smiju snimati samo:

• ulaze u zgradu i izlaze iz nje,
• zajedničke prostorije, primjerice hodnik, stubište ili podrum.

Videonadzor se ne smije koristiti za praćenje rada domara, čistačica i drugih osoba koje rade u zgradi. Na ulazu u zgradu mora biti oznaka videonadzora.

Što je AZOP utvrdio u postupcima o zgradama:

• Oblik suglasnosti nije propisan. Uz vlastoručne potpise valjane su i suglasnosti poslane e-poštom.
• Za gašenje sustava treba nova odluka. Kad je videonadzor uveden dvotrećinskom većinom, potpisna lista dijela stanara nije dovoljna da se ugasi. Suvlasnici moraju donijeti novu odluku.
• Kamera jednog stanara snima zajednički prostor. Kamera koju stanar postavi na fasadu ili u zajednički hodnik snima dio zgrade koji pripada svim suvlasnicima. Za nju vrijedi isto pravilo dvije trećine.

Gdje to piše: članak 31. Zakona o provedbi.

Videonadzor na radnom mjestu

Poslodavac smije koristiti kamere samo za dvije svrhe:

• nadzor ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora,
• smanjenje rizika od razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja.

Kamere su zabranjene u prostorijama za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje.

Poslodavac mora:

• obavijestiti radnike prije nego što donese odluku o postavljanju kamera,
• radnike unaprijed na primjeren način obavijestiti o samoj mjeri,
• svakog novog radnika pri zapošljavanju pisano obavijestiti da će biti nadziran.

Ako kamere cijelo radno vrijeme prate radnike, odnosno ako su radnici stalno u kadru, poslodavac treba prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Kad vijeća nema, suglasnost daje sindikalni povjerenik s pravima radničkog vijeća. Ako suglasnost bude uskraćena, poslodavac u roku od 15 dana može tražiti da je nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.

Snimke se ne smiju koristiti za druge svrhe, primjerice za praćenje učinkovitosti ili pauza. Ne smiju se prikazivati javno ni osobama koje nemaju ovlasti. Snimku krađe poslodavac smije predati državnom odvjetništvu jer je to zaštita imovine. AZOP je to potvrdio u jednom postupku.

Inspektor smije pregledati snimke, a poslodavac mu to mora omogućiti. Sustavno praćenje rada, kretanja ili komunikacije radnika nalazi se na AZOP-ovu popisu obrada za koje je obvezna procjena učinka.

Gdje to piše: članci 43. i 66. Zakona o zaštiti na radu, članak 30. Zakona o provedbi.

Što tvrtka mora imati prije uključivanja kamera

Popis za tvrtke, ustanove i obrte:

1. Svrhu svake kamere. AZOP preporučuje da se za svaku kameru svrha zapiše.
2. Pravni temelj. Najčešće je to legitimni interes zaštite osoba i imovine, potkrijepljen testom legitimnog interesa. Banke imaju i zakonsku obvezu videonadzora.
3. Provjeru kadrova. Za svaku kameru provjerite snima li samo ono što je nužno.
4. Oznaku na ulazu. Sadržaj je opisan u sljedećem poglavlju.
5. Popis ovlaštenih osoba. Pristup ima odgovorna osoba, primjerice direktor, i osobe koje ona ovlasti.
6. Automatski zapis o pristupu. Sustav mora bilježiti vrijeme i mjesto pristupa te oznaku osobe koja je pristupila. Većina snimača ima tu funkciju, ali je treba uključiti.
7. Zaštitu zaslona. Monitor s prikazom uživo ne smije biti vidljiv kupcima. AZOP je to naložio jednoj benzinskoj postaji.
8. Ugovor sa zaštitarskom tvrtkom. Ako sustav vodi vanjska tvrtka, ona je izvršitelj obrade. Odnos se uređuje ugovorom. Njezini zaposlenici potpisuju izjavu o povjerljivosti.
9. Rok čuvanja i automatsko brisanje.
10. Unos u evidenciju aktivnosti obrade.
11. Procjenu učinka na zaštitu podataka, kad je obvezna.
12. Pravilnik o videonadzoru ili drugi akt koji sve to propisuje, posebno tko ima pristup snimkama.

Tvrtke i obrti koji imovinu štite tehničkom zaštitom za to angažiraju tvrtku s odobrenjem Ministarstva unutarnjih poslova ili osnivaju unutarnju službu zaštite. Ako tvrtka ima službenika za zaštitu podataka, on treba biti uključen od početka.

Ako videonadzor uvodite u tvrtki ili ga želite provjeriti, pogledajte naše savjetovanje o zaštiti podataka.

Gdje to piše: članci 26. do 29. Zakona o provedbi, članak 1. Zakona o privatnoj zaštiti, članci 6., 30., 32. i 35. GDPR-a.

Oznaka da je objekt pod videonadzorom

Oznaka mora biti vidljiva najkasnije kad osoba ulazi u prostor koji kamera snima. Za trgovinu to znači na ulaznim vratima. AZOP preporučuje da oznaka bude otprilike u visini očiju.

Na oznaci moraju biti:

• jednostavna slika, primjerice crtež kamere,
• tekst da je prostor pod videonadzorom,
• podaci o voditelju obrade,
• kontakt za ostvarivanje prava snimanih osoba.

AZOP i Europski odbor za zaštitu podataka preporučuju dodati:

• kontakt službenika za zaštitu podataka, ako je imenovan,
• koliko se dugo snimke čuvaju,
• dijele li se snimke s drugima,
• gdje se nalaze potpune informacije o obradi.

Potpune informacije obuhvaćaju svrhu i pravni temelj, prava snimanih osoba i pravo na pritužbu AZOP-u. Mogu biti na mrežnoj stranici ili na letku u prostoru. Oznaka tada mora reći gdje ih osoba može naći.

Primjer teksta oznake:

PROSTOR JE POD VIDEONADZOROM

Voditelj obrade: [naziv tvrtke, adresa, OIB]
Svrha: zaštita osoba i imovine
Snimke čuvamo [broj] dana
Za ostvarivanje prava: [e-pošta, telefon]
Službenik za zaštitu podataka: [kontakt, ako je imenovan]
Potpune informacije: [poveznica ili mjesto u prostoru]

AZOP na svojim stranicama nudi i predložak oznake. Većina kazni koje je AZOP objavio za videonadzor odnosi se upravo na oznaku: nema je, nije vidljiva prije ulaska u kadar ili nema propisane podatke.

Gdje to piše: članak 27. Zakona o provedbi, članak 13. GDPR-a.

Koliko dugo se čuvaju snimke

Najdulji rok je šest mjeseci. Dulje se snimke smiju čuvati samo ako drugi zakon propisuje dulji rok ili ako su dokaz u sudskom, upravnom, arbitražnom ili drugom istovrijednom postupku.

Šest mjeseci je gornja granica. Snimka se smije čuvati samo dok je potrebna za svrhu. Europski odbor za zaštitu podataka navodi da se šteta obično otkrije u jednom ili dva dana. Zato snimke u većini slučajeva treba brisati automatski nakon nekoliko dana. Za rok dulji od 72 sata voditelj mora imati jače obrazloženje.

Primjer iz smjernica: vlasniku male trgovine u pravilu su dovoljna 24 sata. Dulji rok može opravdati zatvaranje trgovine preko vikenda ili praznika.

Kad netko zatraži snimku na kojoj se nalazi, sačuvajte je. AZOP je 2022. kaznio energetsku tvrtku s 940.000 kuna jer kupcu nije dala snimku s benzinske postaje. Tvrtka je odgovorila da snimku ne može dati jer se snimke brišu nakon sedam dana.

Gdje to piše: članak 29. Zakona o provedbi, točka 121. Smjernica 3/2019.

Smiju li kamere snimati zvuk

Snimanje zvuka mnogo je rizičnije od snimanja slike. Neovlašteno snimanje tuđih nejavno izgovorenih riječi kazneno je djelo. Propisana kazna je zatvor do tri godine. Isto vrijedi za uporabu takve snimke ili njezino davanje drugima.

Europski odbor za zaštitu podataka preporučuje isključiti sve funkcije kamere koje nisu nužne. Snimanje zvuka navodi kao primjer. Za zaštitu osoba i imovine zvuk gotovo nikad nije potreban. Mikrofon na kameri isključite.

Zakon o zaštiti na radu spominje i audionadzor. Radnik pri zapošljavanju mora biti pisano obaviješten i o njemu. Vrijede ista ograničenja svrhe kao za kamere.

Gdje to piše: članak 143. Kaznenog zakona, točka 129. Smjernica 3/2019, članak 43. Zakona o zaštiti na radu.

Tko smije gledati snimke i kome ih dati

Pravo pristupa ima odgovorna osoba voditelja obrade, primjerice direktor, i osobe koje ona ovlasti. Te osobe ne smiju koristiti snimke za drugu svrhu. Ne smiju ih davati drugima na uvid ni objavljivati na internetu.

Sustav mora biti zaštićen od neovlaštenog pristupa. Svaki pristup snimkama bilježi se automatski: vrijeme, mjesto i oznaka osobe.

Policija i druga državna tijela dobivaju snimke u okviru svojih zakonom propisanih poslova.

Osoba sa snimke ima pravo dobiti kopiju snimke na kojoj se nalazi. Odgovor mora dobiti bez odgađanja, a najkasnije u roku od mjesec dana. Druge osobe na snimci treba zacrniti ili zamutiti.

AZOP je 2022. kaznio trgovački lanac sa 675.000 kuna. Radnik je mobitelom snimio zaslon videonadzora, a snimka je završila na društvenim mrežama i u medijima. Tvrtka nije poduzela tehničke mjere koje bi to spriječile.

Gdje to piše: članak 28. Zakona o provedbi, članci 12., 15. i 32. GDPR-a.

Kazne za nezakonit videonadzor

Za manju povredu fizičke osobe AZOP umjesto kazne može izreći opomenu.

Kazne za videonadzor koje je AZOP objavio:

Više o tome kako AZOP vodi postupke pročitajte u vodiču o AZOP-u, a o kaznama u drugim državama u pregledu GDPR kazni.

Gdje to piše: članak 51. Zakona o provedbi, članak 83. GDPR-a, članci 143. i 144. Kaznenog zakona.

Posebni slučajevi

Kamera u automobilu. AZOP smatra da snimanje vlastite vožnje isključivo za osobne potrebe nije obuhvaćeno GDPR-om. Objava snimke na internetu više nije osobna aktivnost.

Kamera zvono. Na obiteljskoj kući smije snimati samo vaš ulaz. Na vratima stana u zgradi snima hodnik ili stubište, dakle zajednički prostor. Tada vrijedi pravilo dvije trećine suvlasnika.

Lažna kamera. Lažna kamera ne snima i ne obrađuje osobne podatke. GDPR se na nju ne primjenjuje.

Prikaz uživo bez snimanja. GDPR vrijedi i kad se slika samo prati uživo, bez pohrane. I tada treba pravni temelj.

Česta pitanja

Izvori

Propisi i dokumenti pregledani 1. studenoga 2026.

• Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, NN 42/2018
• Opća uredba o zaštiti podataka (EU) 2016/679
• Zakon o zaštiti na radu, pročišćeni tekst
• Kazneni zakon, pročišćeni tekst
• Zakon o privatnoj zaštiti, NN 16/2020 i 114/2022
• Smjernice 3/2019 o obradi osobnih podataka putem videouređaja, Europski odbor za zaštitu podataka
• AZOP: preporuka o obradi osobnih podataka putem videonadzora
• AZOP: videonadzor privatnih kuća i stambenih zgrada
• AZOP: često postavljana pitanja o stambenim zgradama
• AZOP: popis obrada za koje je obvezna procjena učinka
• AZOP: devet upravnih novčanih kazni, travanj 2024.
• AZOP: deset upravnih novčanih kazni, prosinac 2022.
• AZOP: kazne od 940.000 i 675.000 kuna, ožujak 2022.
• AZOP: zahtjev za utvrđivanje povrede prava
• Sud Europske unije, predmet C-212/13, Ryneš, 11. prosinca 2014.
• Hrvatski pravopis, pisanje jednorječnica