Pravo na jednostrani raskid je pravo potrošača da, ne navodeći razloge za to, jednostrano raskine ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili sklopljen na daljinu u roku od 14 dana. Radi se o pravu da se kupac predomisli o kupnji u situacijama kada nije robu koju kupuje imao prilike provjeriti kao što bi to mogao u prodavaonici. Ovim institutom kompenzira se taj faktor kupnje na daljinu te se daje kupcu prilika da po primitku robe provjeri, odnosno utvrdi narav, karakteristike i funkcioniranje robe. Kao i sa svakim pravom, i u pogledu ovog prava, dolazi do zlouporaba, odnosno izazova kod primjene prava.

Pa tako primjerice redovito dolazi do situacija da potrošači ostvaruju svoje pravo na povrat nakon što su robu koristili u mjeri većoj nego što je to potrebno za utvrđivanje naravi, karakteristika i funkcioniranja robe. Trgovci u tim situacijama imaju pravo na naknadu za umanjenu vrijednosti robe, no nije dozvoljeno potrošaču uskratiti pravo na povrat jer je koristio robu.

Nadalje, pravilo je da potrošač snosi troškove povrata robe, osim ako je trgovac pristao snositi te troškove ili ako je trgovac propustio obavijestiti potrošača o tome da je dužan snositi te troškove.

Velika većina trgovaca omogućava besplatan povrat robe pa potrošače iznenadi da je zakonsko pravilo zapravo da sami snose trošak povrata robe kad se predomisle. Takvom praksom se izlazilo ususret potrošačima u posljednjih dvije godine, radi poticanja kupovine. I upravo se to i postiglo; online kupovina je snažno porasla tijekom pandemije, ali je porastao i broj artikala koji se vraćaju jer ne ispunjavaju očekivanja ili ne odgovaraju.

Očekivano, takva praksa je značajan financijski teret pa se krenulo u korekcije te prakse.

Modni gigant Zara posljednji je od trgovaca koji će početi s naplaćivanjem vraćanja artikala koji su kupljeni putem interneta. S promjenom je krenulo u Velikoj Britaniji gdje kupci sada moraju platiti 1,95 £ za povrat odjeće, odnosno oko 9 kn, a trošak se oduzima od vraćenog iznosa. Kupci mogu besplatno vratiti stvari kupljene putem interneta u bilo kojoj Zara trgovini, što većina kupaca i radi, a spomenuta se naknada odnosi samo kad je u povrat uključena i treća strana, odnosno dostavna služba.

Neke high street trgovine, kao što su Uniqlo i Next već neko vrijeme naplaćuju online povrate.

Osim što se očekuje smanjiti troškove dostave koji terete trgovce, besplatan povrat u trgovine mogao pomoći tome da se ljudi ponovno vrate šopingu u fizičkim trgovinama.

Ujedno, potrošač temeljem zakona ima pravo da se predomisli u roku od 14 dana od primitka robe, a ono što puno češće možemo vidjeti je prošireno pravo, u značajno duljem trajanju (i do 100 dana) pa se i u tom pogledu potrošači redovito iznenade rokom od (samo) 14 dana. Kada omogućavate povrat nakon 14 dana od primitka robe, bitno je znati da sami postavljate uvjete takvog povrata. Drugim riječima, zakon predviđa za potrošača pravo da se predomisli u roku od 14 dana i pritom postoje određene uvjeti. Sve nakon 14 dana je nešto dodatno što trgovac svojom dobrom voljom daje potrošaču i utoliko sam propisuje pravila za takve povrate (ili zamjene).

Za prakticiranje ovog prava (kao i svakog drugog) ključno je da znate koje su granice i u kojim okvirima se morate kretati, kako ne biste štetili svojem poslovanju. Kako biste imali sve potrebne informacije, i svaku drugu pomoć kod izazova u poslovanju, javite se specijaliziranim konzultantima na contact@visioncompliance.eu